Nastanak japanskog pisma (2.deo)
Nekada davno u starom Japanu, beše jedan čudnovat jezik sav u znakovima!
Ovo svakako ne bi bio netačan početak priče o trnovitom putu koji je japanski jezik prošao kako bi stigao do svoje današnje forme! Kao što smo prethodno spomenuli, u starojapanskom jeziku nisu postojala fonetska pisma poput hiragane i katakane! Čitava rečenica bila je ispisana isključivo kineskim znakovima, koji se u japanskom jeziku danas nazivaju “kanđi” (漢字).
Iako se već u “Heian” periodu japanske istorije (794-1184) rađaju “hiragana” i “katakana”, bilo je potrebno nekoliko vekova da se ova pisma ustale i dobiju svoju zvaničnu upotrebu uporedo sa kanđijima. Moglo bi se reći da su kanđiji kroz dugu istoriju razvoja japanskog pisma imali gotovo mitski značaj, koji ih ostao pohranjen sve do danas!
Starojapanski ("Kanbun", 8. vek )
春過而夏来良之白妙能衣乾有天香久山
"Manyōshū"- "Zbirka deset hiljada listova"
Klasični japanski jezik (Heian/Edo Period, 10-18.veka)
春過ぎて なつきにけらし 白妙 のころもほすてふ 天の香具山
Moderni japanski (21.vek)
どうやら、春が過ぎて夏になったらしい。
真っ白な衣を干すという天の香具山に
Srpski prevod
"Proleće je prošlo, i čini se da je leto stiglo.
Na nebeskoj gori Kagu, gde bela haljine se suše"